Među hiljadama izbjeglica i migranata koji su posljednjih godina došli i prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, dvojica mladića iz Pakistana i Afganistana odlučili su ostati jer im je pružena pomoć, obezbjeđen posao i uslovi za život, kao i prijateljska podrška.
U Bosnu i Hercegovinu 25-godišnji Khalid Siddiqi došao je 2019., nakon mjeseci provedenih u bježanju od rata koji je pogodio njegov rodni Afganistan.
“U ovoj situaciji, kada imamo mnogo problema Afganistanu, ovdje se osjećam dobro. (…) Mogu da pomognem svojoj porodici, jer radim dva posla i to je dobro za mene“, počinje svoju priču Khalid Siddiqi.
Na putu dugom više od 3.000 kilometara – preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke, Sjeverne Makedonije i Srbije – stigao je u Bihać.
“Iz Bihaća sam pokušao dva puta preći granicu sa Hrvatskom, ali oba puta su bila neuspješna. Drugi put kada smo prešli granicu, 2020. godine, uhvatila nas je hrvatska policija i mnogo su nas tukli. Polomili su mi ruku“, prisjeća se Khalid.
Potom je prebačen u bivšu kasarnu “Ušivak“ u sarajevskoj općini Hadžići, a onda u nekoliko kilometara udaljenu kasarnu u Blažuju. S obzirom na to da se školovao za kuhara, prijavio se da pomaže u kuhinji.
“Na početku sam bio volonter u kuhinji, a posljednjih godinu i po sam uposlenik u Udruženju Pomozi.ba i Crvenom krstu. Radim kao kuhar i prevodilac“, zadovoljno priča Khalid.
Kuhinju u privremenom prihvatnom centru u Blažuju dijeli sa 27-godišnjim Pakistancem Muhammedom Ishfaq Tanveerom, koji je je u BiH stigao prije dvije godine, a već devet mjeseci je zaposlen kao kuhar u Udruženju Pomozi.ba.
“Radim sa Pomozi.ba u kuhinji, fino mi je. Pomozi.ba mi mnogo pomaže, ali i BiH. Ja sam sretan ovdje, hoću da ostanem i ovo je dobra zemlja za živjeti“, počinje svoju priču Muhammed, koji se također školovao za kuhara.
Obojici je, priznaju, na početku bilo teško naučiti kuhati bosanska jela jer se, kako kažu, mnogo razlikuju od kuhinja iz država iz kojih oni dolaze.
Danas Khalid kombinuje, kuha i bosanska i afganistanska jela.
“Preferiram da kuham gulaš, piletinu, rižu, bulgur, grah, leblebije,… ma sve“, priča on i dodaje da uglavnom voli jesti piletinu i ćevape.
“Najbolja bosanska hrana su ćevapi i mnogo ih volim. Još kad su bez luka, tad su savršeni“, kaže Khalid.
Za razliku od Khalida, Muhammedu se najviše sviđa gulaš. Kaže da ga voli jesti, ali i kuhati.
“Ljudi ovdje vole da jedu puno. Ja radim ovdje u kuhinji u Blažuju, gledao sam i učio sve kako se kuha i sada kuham sve – grah, leblebije, junetinu, gulaš, faširano, teleću i begovu čorbu“, kroz smijeh opisuje Muhammed, kojem je jedan od najvećih izazova pravljenje begove čorbe.
Zahvaljujući mogućnosti da se zaposle, njih dvojica ne žive u prihvatnom centru, već im Udruženje iznajmljuje stan. Pored toga, zahvaljujući osoblju Pomozi.ba, naučili su govoriti i bosanski jezik, što im olakšava rad sa kolegicama i kolegama iz BiH u kuhinji.
“Na početku mi je bilo teško, ali korak po korak – uz pomoć učiteljice iz Pomozi.ba koja je dolazila kod nas i učila nas – mi smo progovorili bosanski jezik“, kaže Khalid.
Bh. zakoni nude zaštitu izbjeglica i migranata
Za ovu dvojicu mladića u Udruženju Pomozi.ba imaju samo riječi hvale. Kroz nekoliko različitih projekata, Udruženje Pomozi.ba uspjelo je zaposliti neke od neke od izbjeglica i migranata.
“Većina njih je raspoložena za rad. To su vrijedni ljudi, pošteni i odgovorni koji žele, pa makar i privremeno, da sebi stvore uslove za normalan život ovdje“, kaže Adnan Tatarević iz Udruženja Pomozi.ba.
Kako pojašnjava, priliku za zaposlenje ne mogu imati svi, jer postoje uslovi kojih se domaće organizacije moraju pridržavati i taj proces je veoma težak.
“Da bi ušli uopće u selekciju da mogu biti zaposleni, prije svega moraju boraviti u BiH najmanje devet mjeseci. Potom im treba dokaz o iskazanoj namjeri da žele ostati u BiH, odnosno žuti karton“, govori Tatarević.
Prema Zakonu o azilu Bosne i Hercegovine, strani državljani mogu iskazati namjeru za podnošenje zahtjeva za azil Graničnoj policiji BiH na graničnom prijelazu ili Službi za poslove sa strancima. Zahtjev za azil moguće je podnijeti u roku od 30 dana po dolasku u BiH.
Dodjeljivanje azila u nadležnosti je Ministarstva sigurnosti BiH koje, po zaprimljenom zahtjevu, donosi odluku o dodjeljivanju ili odbijanju izbjegličkog statusa.
Prema podacima Službe za poslove sa strancima BiH, od početka 2022. godine do danas 8.000 izbjeglica i migranata iskazalo je namjeru za azil, međutim, sve procedure do konačnog dobijanja azila prođe tek dva posto njih.
Prema Zakonu o azilu BiH, Ministarstvo sigurnosti ima rok od pola godine da završi proceduru dodjele azila, mada ostavlja mogućnost da taj rok, u iznimnim slučajevima, bude i do 18 mjeseci.
Zakon o azilu BiH definira privremenu zaštitu kao mehanizam hitnog i privremenog karaktera koji se odobrava strancima u situacijama njihovog masovnog priliva.
Namijenjen je osobama koje se ne mogu vratiti u svoju zemlju zbog oružanog sukoba ili sistematskog kršenja ljudskih prava. Privremena zaštita u BiH može biti odobrena na period od godinu dana uz mogućnost produženja dva puta na period od šest mjeseci.
Uz boravak u BiH, ovaj status ljudima u pokretu garantira smještaj, zdravstvenu zaštitu, pristup osnovnom i srednjem obrazovanju, besplatnu pravnu pomoć, te sudjelovanje na tržištu rada.
Šansa za bolji život u Bosni
Khalid je nakon dvije godine boravka u Bosni i Hercegovini dobio azil, iako mu je prvi zahtjev odbijen. Muhammed je u procesu dobijanja azila.
“Bosna je dobra država, divna i ja preferiram Bosnu u odnosu na sve druge države. Ljudi u ovoj državi su veoma dobri, divni i ja ih volim. Nadam se da ću ostati ovdje, u Afganistan ne želim da se vratim, jer tamo ima mnogo problema“, kaže Khalid.
Istome se nada i Muhammed, koji je kao i Khalid stekao brojne prijatelje među lokalnim stanovništvom.
“Imam dosta prijatelja Bosanaca, oni su divni… kada odemo u restoran, oni ne daju da plati svako svoje, već jedan plati sve, pa drugi put neko drugi“, priča Khalid, koji se trudi pomagati porodicu koja je ostala u Afganistanu.
U rodni Pakistan ne želi se vratiti ni Muhammed.
“Mislim da je moj život ovdje – sretan sam, imam posao, nadam se da ću se ovdje i oženiti, osnovati porodicu. (…) Denis i Samir su mi najbolji prijatelji, kada završimo posao, idemo na Ilidžu u kafić, popijemo kahvu i to bosansku, sjedimo, družimo se“, govori Muhammed.
Pomoć Udruženja Pomozi.ba prihvatio je kao novu šansu za život.
“Oni meni pomažu oko dobijanja azila, dali su mi posao, rentali stan, sve su mi omogućili kako bih imao dobar život ovdje i zato želim ostati“, zaključuje Muhammed.
U BiH u prosjeku dnevno boravi oko 2000 izbjeglica i migranata
Od početka 2018. godine, prema podacima državnog Ministarstva sigurnosti, u BiH je stiglo više od 84.000 izbjeglica i migranata i to uglavnom popularnom balkanskom rutom.
Prema podacima Službe za poslove sa strancima, trenutno u Bosni i Hercegovini boravi između 1.700 do 2.000 izbjeglica i migranata koji su smješteni u četiri Privremena prihvatna centra – “Borići“ i “Lipa“ na području Unsko-sanskog kantona, te “Ušivak“ i “Blažuj“ na području Kantona Sarajevo.
Podaci Međunarodne organizacije za migracije (IOM) iz oktobra 2022. godine pokazuju da je na području Unsko-sanskog kantona smješteno 1.124 izbjeglica i migranata – 433 u Borićima, a 691 na Lipi.
U dva prihvatna centra na području Kantona Sarajevo, prema podacima IOM-a, smješteno je 2.066 osoba – i to 1.550 u bivšoj kasarni u Blažuju i 516 u centru u Ušivku.
Među njima, najviše je Afganistanaca, potom građana Bangladeša, te Pakistana, od kojih je najviše muškaraca bez porodice ili pratnje.
Tekst je nastao u okviru projekta „Jačanje društvene kohezije u zajednicama u kojima borave ljudi u pokretu“ kojeg implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u Bosni i Hercegovini, a finansira Služba za instrumente vanjske politike (FPI) Evropske unije u okviru Instrumenta koji doprinosi stabilnosti i miru (IcSP).
