Grupa crtača u Sarajevu zajedno s migrantima oslikava murale i tako jača njihove veze sa stanovnicima naselja u kojima privremeno žive na svom teškom putu.
Sunčano je jutro sredinom oktobra u prihvatnom centru “Blažuj” nadomak Sarajeva. Za stolom zajedničke prostorije sjedi desetak migranata.
Predstavljaju se. Neki od njih bili su studenti prava i političkih nauka. Jedan mladić kaže da je u Afganistanu bio novinar. Drugi je radio za organizaciju Save the Children. Ali nakon što su vlast u Afganistanu preuzeli talibani, kaže, osjećao se ugroženo jer je radio za stranu organizaciju.
Benjamin Čengić im pokazuje svoju skicu, osnov za mural, u koji će svaki od njih ugraditi dio svog iskustva. Govori im da želi da oni nacrtaju svoju kuću. Onu u kojoj su nekad živjeli ili onu koju sanjaju i koja će im možda uskoro u budućnosti biti novi dom. Mural treba predstavljati probleme kroz koje su prošli, ali i hrabrost zbog koje su se odlučili na taj put, pun rizika i bez ikakve sigurnosti.
“Za sve ono što sam preživio nije dovoljan samo jedan zid”, kaže jedan od učesnika radionice.
Ali polako, jedan po jedan, počinju crtati. I uglavnom ne crtaju kuće. Crtaju ono što su prošli otkad su ih napustili. Na njihovim crtežima su planine koje su prepješačili, rijeke koje su preplivali, bodljikave žice koje su prešli i policijske patrole s kojima su se suočili.
Abdullah pokazuje svoj crtež. Pješačio je s grupom mladića preko planina.
“Ostali smo bez ruksaka i svega što smo ponijeli. Morali smo preći i rijeku. I onda smo ugledali stablo jabuke…”, priča ovaj mladić iz Kabula.
“Bili su to prvi jestivi zalogaji koje sam okusio nakon 11 dana”, dodaje on.
Sharzai je bio student na državnom univerzitetu u Afganistanu. Studirao je pravo i političke nauke. Ali život nije mogao zamisliti u svojoj domovini.
“Kada je pala Islamska Republika Afganistan i kada su došli talibani, sve se promijenilo”, kaže on.
“Izgubio sam sve, jer moja zemlja je moj dom. I u koju god zemlju da dođem, možda neću biti rasterećen, jer to nije moja domovina. Nažalost, postoji problem u Afganistanu, zbog talibana. Oni se loše ponašaju prema drugim ljudima. Zato želim ići negdje drugo, da radim i da nastavim studirati”, kaže Sharzai.
On priča da vrlo često lokalno stanovništvo s kojim se susreću na putu ne želi da im pomogne.
“Jednom smo htjeli da kupimo nešto u seoskoj prodavnici. Morali smo biti brzi, prije nego dođe policija. A neki ljudi zovu policiju jer smo mi ilegalni putnici”, prisjeća se on.
U Blažuju se nalazi privremeni dom za više od hiljadu muškaraca i mladića. Uglavnom dolaze iz Afganistana, ali ima i Iranaca, Pakistanaca, a u zadnje vrijeme sve više je osoba koje dolaze iz afričkih zemalja. Na put su ih nagnali siromaštvo, ratovi, ali i teške političke prilike u zemljama porijekla.
Njihove živote nisu obilježili samo njihov dom, porodica i zemlja iz koje su otišli, već najvećim dijelom upravo put koji su prešli. Od Afganistana, preko Irana, Turske, Grčke pa do zemalja bivše Jugoslavije. Kažu da im Bosna i Hercegovina nije krajnji cilj. Njihovi snovi su zapadnije, uglavnom u Njemačkoj ili Švicarskoj.
“Kad neko krene na put, nosi više od jedne torbe”, kaže im Benjamin Čengić, predsjednik nevladine organizacije “Obojena klapa”, koja se kroz oslikavanje murala zalaže za afirmaciju i promociju ulične umjetnosti.
Zbog toga je ova organizacija s ljudima u pokretu koji su smješteni u Blažuju odlučila oslikati mural na zidu kina “Igman” na Ilidži. On će simbolizirati njihova sjećanja, živote, ali i njihove snove da dođu do zemalja Zapadne Evrope.
Kao motive za mural nevladina organizacija “Obojena klapa” koristila je crteže i iskustva osoba smještenih u Blažuju. Ranije je, kao dio projekta “Jačanje društvene kohezije u zajednicama u kojima borave ljudi u pokretu”, koji provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), već oslikan jedan mural u centru “Ušivak” na kojem su također radili ljudi u pokretu.
Mural kao podsjetnik na hrabrost i nade
Migranti i izbjeglice kažu da sva iskustva nose sa sobom. I kroz razgovor na radionici priznaju da ih je to oblikovalo. Jednako kao i njihov dom koji su ostavili za sobom. Zato je kuća i centralni motiv na muralu koji je polako nastajao na zidu nekadašnjeg kina “Igman”, koje je danas dio Javne ustanove “Kulturno-sportski i rekreativni centar” Ilidža.
Vođa “Obojene klape” Benjamin Čengić kaže da su oni već imali koncept i idejno rješenje za mural, koje je napravljeno na osnovu istraživanja i razgovora s drugim ljudima u pokretu.
“Kroz prikaz kuće koju oni vuku sa sobom, htjeli smo da prikažemo težinu odlaska od svoga doma i to kako čovjek nikad ne može otići od svoje kuće”, pojašnjava Benjamin ideju koja stoji iza murala, na kojem se vidi nekoliko vrsta kuća nadograđenih jedna na drugu koje vuče jedan mladić.
Po položaju tijela, jasno je da je teret težak.
“Oni nisu ponijeli samo svoju kuću. Kroz svoje putovanje oni su se susreli s drugim kućama u drugim državama i s mnogo drugih ljudi, tako da su na svoju primarnu kuću nadogradili još puno drugih kuća, puno drugih kultura, i puno drugih dešavanja, koja su u većini slučajeva bila traumatična. Tako da ova kuća simbolizira sve ono što su oni pokupili i sva iskustva koja su prošli na svom putu”, kaže Čengić.
Mural bi trebao ostati kao podsjetnik stanovnicima Sarajeva da su sa ovim ljudima dijelili životni prostor, ali istovremeno i podsjetnik onima koji su također ovdje samo u prolazu, da su prije njih, na ovom istom mjestu, bili neki drugi ljudi, različitih identiteta, ali sličnih sudbina. I da u svemu tome nisu sami.
Sharzai zato ima poruku za sve ljude koje će sresti dok ne dođe do tako željene Švicarske:
“Moja je poruka svakoj osobi da bude moralna, da ima dobru reakciju prema drugim ljudima i da zna da smo svi ljudi, da smo nastali iz iste kosti i istog mišića i da nije bitno gdje smo rođeni. Budimo ujedinjeni i ne ponašajte se prema drugima loše. Budite dobra osoba”, kaže Sharzai.
Tekst je nastao u okviru projekta „Jačanje društvene kohezije u zajednicama u kojima borave ljudi u pokretu“ kojeg implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u Bosni i Hercegovini, a finansira Služba za instrumente vanjske politike (FPI) Evropske unije u okviru Instrumenta koji doprinosi stabilnosti i miru (IcSP).
